Razmisljanja jednog psihoterapeuta
19.12.2011., ponedjeljak
Kako?
|
Kako, kako, kako?! Vječno pitanje, vječna frustracija u bezizlaznom labirintu pokušaja odgovaranja u kojem me vlastita glupost tjera da i dalje hodam tražeći nepostojeća vrata, umjesto da ih sam probijem na mjestu koje odaberem. Kako tako dobro kuhaš? Kako si postao takav genije u hipnozi? Kako tako lijepo crtaš? Kako imaš volje u ovim godinama učiti svirati? Kako tako dobro... prepustimo mašti na volju daljnja pitanja. Pitanja su to koja redovito slušam, a na koja ne uspijevam odgovoriti. Zašto ne uspijevam odgovoriti na tako jednostavna pitanja? Ajmo se na trenutak zamisliti o tome. Ozbiljno, ajmo na trenutak odvratiti pogled s ekrana, pustiti ga da odluta negdje oko nas ili jednostavn skroz zatvoriti oči dok se još više prepuštamo želji učenja nečeg novog i krenuti putem dokučivanja zašto ne uspijevam odgovoriti na pitanja; zašto ne uspijevam pružiti zadovoljavajući odgovor na njih. Jesmo? Poznavajući ljudsku vrstu, sumnjam da vas je puno (iako ne znam koliko vas ovo čita) to zaista i napravilo, al' dobro. Ne mogu odgovoriti na njih jer ljudi traže da im odgovorim isključivo riječima. Odgovoriti riječima se može do određene granice, ali ne i dalje od te iste granice, dakle ne i do kraja potrebnog razumijevanja. I to je ono što ljudi ne shvaćaju. Kako da ja nekome riječima objasnim ono što sam postigao nebrojenim noćima čitanja i proučavanja, te beskranim satima vježbanja i eksperimentiranja. Nemojmo sad odlutati u kritiku, ne kažem da me traže da im objasnim što sam radio, nego me traže da im riječima dočaram to što sam radio do te mjere da oni to isto ne moraju raditi, već da mogu odmah imati to isto znanje, vještinu ili sposobnost. To nije isto što i traženje savjeta o načinu. Naravno, to obično rezultira durenjem, svađama, kritikama... jer ne želim podučiti, objasniti i sl. Samo sam ja kriv. Mladi redovnik je jednom uptao starog redovnika Thung Shung da mu objasni što je to Buda. Thung Shan Shoshou mu je odgovorio: „Dva kilograma lana.“ Madi redovnik, zbunjeniji nego što je bio prije nego li je to pitao, otišao je do Shi Mena, drugog redovnika, i rekao mu: „Pitao sam Thung Shunga da mi objasni što je to Buda, a on mi je odgovorio – dva kilograma lana. Što je mislio s tim?“ „Isto kao i cvjetna livada satkana od cvjetnog brokata, južni bambus i sjeverno drveće“, odgovorio mu je Shi Men. Mladi redovnik se nakon toga vratio pokušati ponovno kod Thung Shunga. Nisu li riječi samo produkt jezika, sredstva za izražavanje činjenica. I kad inzistiramo na riječima neupitno žrtvujemo istinu; obvezno biramo put obmanutosti iluzijom istine koja nas uništava komadić po komadić dok nam na kraju ne ostane samo svjesnost o vlastitoj gluposti, ali tada smo nemoćni jer smo izgubili svaki dio sebe osim te svjesnosti i prepuštamo se čekanju smrti koja nas treba osloboditi spoznaje o potraćenom životu. Ako bacimo štap prema psu, pas će potrčati za tim štapom, zar ne? A ako ga bacimo prema lavu...? On će potrčati za nama. Po meni taj štap je analogija za izgovorenu riječ, a mi smo ti koji se trebamo opametiti i u potrazi za razumijevanjem napokon biti poput lava, a ne psa. |
