Razmisljanja jednog psihoterapeuta

26.03.2011., subota

Blokada

I evo me, sjedim po tko zna koji put pred ekranom zauzdan istim okovima; okovima esencijalnog pitanja koje egzistira od dana kad sam otvorio ovaj blog – zašto mi ne ide pisanje?

Kad sjednem pisati nešto drugo, nevezano za blog, bez problema ispišem desetke stranica; kada kontempliram o klijentima, radu, idejama, mogućnostima, ono što smislim popunilo bi tomove knjiga… ali kad sjednem pisati blog to završi samo s još jednim spremljenim word dokumentom s naslovom posta. I čeka trenutak kada ću ga dovršiti ili ga preurediti. Naravno, to samo ako ima sreće da ne bude izbrisan.

I se sad vi, koji redovito provjeravate, a za koje me redovito čudi da vas ima, pitate što me to blokira? E pa krenimo zajedno u to istraživanje; krenimo zajedno u potragu za tim odgovorom.

Otvorio sam blog primarno jer volim pisati, odnosno prenositi svojem misli na papir i jer mi je rečeno da trebam pisati blog. Nikome nisam rekao da pišem blog, jedna kolegica ga je otkrila i prepoznala me, ali i dalje to sakrivam. Prvi postovi su privukli pažnju i ostavili dobar dojam, pisao sam dalje, malo usporio i pisao te napisano čuvao na compu i – sad sam ovdje.

Možda me blokira to što drugi to čitaju, a ja želim ostaviti dobar dojam kao i s prvim postom? Možda je to. Možda se jednostavno nesvjesno ravnam po prvom postu koji se toliko dojmio ljude, da sad stalno osjećam pritisak da moram pisati nešto u čemu će biti neka priča. Nije problem pisati i komentirati priče, moje ili tuđe, ali to nije razlog zbog kojeg sam odlučio pisati blog. Naravno, mogu promijeniti razlog, reći će mi netko, ali to me onda dovodi u situaciju da pišem isključivo zbog nekog, a ne zbog sebe, zar ne?

A možda je razlog što se bojim opustiti se i pisati kako mi misli idu. Namjerno sam započeo s pisanjem bloga sa specifičnim temama o kojima sam nekako strukturirano pisao. Inače imam sklonost pisati strujom svijesti, kako mi misli teku tako pišem. Kao ovo sad. Namjerno sam to izbjegao jer sam mislio da, a i još uvijek očito mislim, da takav način pisanja nitko neće moći pratiti, pa sam odlučio započeti nekako strukturiranije (školskije) pa polako preći u opuštenije pisanje, ali očito nije išlo. Da, sad ću dobiti pitanje ako me brine da nitko neće moći pratiti kad pišem na taj način, onda to znači da ipak pišem zbog drugih, iako sam odlučio da blog pišem primarno zbog sebe? Kontradiktorno, znam. Još jedna slijepa ulica u potrazi za korijenjem te blokade.

A možda me samo drži forma naziva bloga? Kad sam već odlučio pisati o razmišljanjima jednog psihoterapeta jesam li se time prisilio da pišem baš o temama koje su vezane uz to, a ne idem u neka sporednija razmišljanja? Možda je i to, ali kad uzmem u obzir jedan rad koji sam nedavno napisao, za potrebe školovanja, u kojem sam se kroz psihoterapeutsku prizmu dotakao svega – od kvantne fizike do alkemije – i ta interpretacija gubi smisao.

Možda osjećam neku profesionalno obvezu pomaganja? Pa kad nastupam ispred te svoje profesije, osjećam potrebu da moja aktivnost (pisanje) bude nekome od koristi, od pomoći, a ako je samo meni onda to nije to i ne ponašam se kako trebam?

Ali opet, gledam blog jedne svoje kolegice koja piše o svemu i svačemu, ponekad tako nejasno, nestrukturirano, puno prenesenog značenja, metafora, samih misli koje idu. Gledam i čitam njen blog u kojem stvara predivnu estetiku kaosa. A posjetitelja svakim danom sve više. To onda znači da bih i ja bio čitan (ako bi mi to bilo bitno) ako bih pisao i na svoj „opušeniji“ način, zar ne? Tako bi opet svi bili sretni. Ali to opet odudara od početnog dojma bloga. A možda je to odudaranje samo moja ideja. Sad već počinjem zvučati shizofrenično, znam. A možda samo ne želim priznati onome koji mi je rekao da bih s takvim pisanjem imao puno obožavatelja da je bio u pravu.

I tako ideja za idejom, interpretacija za interpretacijom, a ja nemam pojma koji mi je k… Jednostavno rečeno.

Podsjećam se na jednu priču…


Bilo jednom davno jedno naselje na dnu velike rijeke, kristalno bistre vode i snažne struje. Njena struja neometano je prelazila preko svih stvorenja koja su živjela u tom naselju, neovisno o tome jesu li bila mlada ili stara; bogata ili siromašna; laka ili teška; dobra ili zla. Struja je išla svojim tokom jer je poznavala samo svoje vlastito biće i potrebe.

Svako se stvorenje, koje je živjelo u tom naselju, na svoj način držalo za granje ili kamenje u vječnom toku te rijeke, budući da je njihov način života značio čvrsto se držati. Od rođenja su ih učili da se odupiru vodenoj struji.

Ali među njima postojalo je jedno stvorenje koje je jednog dana reklo „Dosta mi je toga da se uvijek držim za nešto! Iako to ne mogu vidjeti, duboko sam uvjeren da struja zna kamo ide. Pustit ću struji da me odnese kamo god želi, jer i to je bolje nego umrijeti od dosade vječno se držeći za nešto.“

Ostala su stvorenja na to jednoglasno zaključila „Budalo! Samo se ti pusti da te struja, koja ti se tolika sviđa, odnese. Pa kad te uhvati i baci na stijene, umrijeti ćeš brže nego što bi od dosade.“

Ali stvorenje ih nije poslušalo. Duboko je udahnulo i prepustilo se struji. Struja ga je uhvatila, zakovitlala i bacila prema stijenama. Ali u zadnjem trenu, pred stijene, podigla ga je s dna prema vrhu rijeke.

Sva stvorenja koja iz naselja, koja ga nisu poznavala, povikala su „Gledajte! Čudo! Stvorenje koje nas, a leti!! Pogledajte! Stigao je mesija da nas izbavi!“

Stvorenje, nošeno strujom, reklo im je „Nisam ja mesija ništa više od vas. Rijeci nije ništa draže nego da nas oslobodi, samo ako skupimo hrabrosti da joj to dozvolimo. To putovanje, ta pustolovina, naša je istinska zadaća.“

Na to su oni glasnije vikali „Izbavitelj!“ držeći se još čvršće za stijene i granje za koje su se inače držali. I prije nego su se okrenuli, stvorenje je nestalo, a oni su iz generacije u generaciju prenosili legendu o izbavitelju.


Koja je moja grana? Moj kamen? Ili ju možda uopće ni nemam jer me je rijeka ponijela a ja sam samo glup pa to ne shvaćam i umišljam da se držim za neki kamen?



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

url and counting visits
Accurate Visits